Ancient Ram Inn – Wooten Under Edge

The Ancient Ram Inn is located in the village of Wooten under edge in Gloucestershire. It stands on the main road through the village, though no longer an Inn, the owner when I investigated it would let people in by appointment, I don’t know if this is still true.

From the outside the building looks old, slightly creepy and strange, it has been altered several times over its history, this is obvious in its architecture. The original front entrance was down some steps straight from the main road.

The owner John claims it was one of the stop off points for the pilgrim fathers, on their way to the Mayflower moored at Plymouth.

The Ancient Ram Inn is reputed to be the most haunted (Ex) Inn in Britain. It is thought to have more than a dozen ghosts.

You must enter the property through the back entrance, as soon as I entered the property I felt something, I don’t think it was ghostly but more the atmosphere.

A stale musty type smell hit the nose as you walk in the door, much like an old antique shop smells. This atmosphere wasn’t helped by the decor within the property, it had been kept very old looking, as though you were stepping back a century or two.

In one of the rooms down stairs, it would have been the lounge bar, I felt a strange presence, it is said this room is haunted by the ghost called the grey lady, because of the way she is dressed. I suppose this would be the traditional image of a female ghost.

Upstairs one of the bedrooms, known as the Cavaliers room, is said to be haunted by a cavalier, a shepherd and dog, an incubus and succubus. We recorded strange temperature fluctuations in this room but we saw no ghosts.

On my second visit to the property, I found strange tapping noises running through my video tape which was left recording in this room. The noise was almost like someone tapping on the microphone area of the video recorder with a pen. The door was closed and measures were taken to ensure the room couldn’t be entered without us knowing about it.

Another upstairs bedroom is called the green room, it is said to be haunted by the ghost of a Witch like lady, (What ever that is I didn’t take offence). This is the room where the ghost photo below was taken.

I was sitting in a chair to the side of the bed, a fellow ghost hunter (Jason Karl, before he became famous) was sitting on the bed. I suddenly felt a presence, at that moment I picked up my camera and pointed it to where I felt the presence was standing. I couldn’t see anything and the other ghost hunter wasn’t aware of anything.

History of the building

Moon River Brewing Company is located in the former City Hotel. Elazer Early, a native of Charleston, S.C, built the City Hotel in 1821. Not only was it the first hotel in Savannah, but it was also home to the first branch of the United States Post Office in Savannah, as well as a branch of the Bank of the United States. Many notable people stayed at the City Hotel, including War of 1812 hero Winfield Scott, the Marquis de Lafayette, the first three commodores of the U.S. Navy and naturalist James Audubon. Audubon stayed six months while attempting to sell books full of his wildlife sketches.

In 1851 Peter Wiltberger bought the City Hotel. He renovated it and put a live lion and lioness on display to draw attention to his business. City Hotel’s final guest checked out in 1864, just before the arrival of General Tecumseh Sherman during the Civil War and the subsequent closing of the City Hotel. At the turn of the century, the building was used as a lumber and coal warehouse. As the use of coal slowly died off, the building was used for general storage. In the 1960s the space was renovated as an office supply store, complete with a large printing press. Hurricane David forced this business to close in 1979 when it blew the roof off the structure. The building sat empty until 1995 when it was renovated into its current configuration as a brew pub.

The building is alleged to be haunted, is a feature of local guided tours, and claimed by staff members to be a site of hauntings and poltergeist activity. In 2005, the brewery was featured in the Ghost Hunters Halloween special, and in 2009 on Travel Channel’s paranormal television series Ghost Adventures.

Čekaj, ova priča mora imati kontekst, vratimo se 8 sati unazad.

Kao i svake godine slušam sve oko sebe kako trče kupovat poklone i sitnice koje se nikada neće uporabiti nego će stajat negdje i skupljat prašinu, no to je Božični šoping. Kupuje se sve i svašta a najbolje prođu oni koji još nekoliko mjeseci poslije toga se ne mogu oporaviti te kad ih pozoveš van na kavicu ili piće odgovaraju sa: “Joj nemrem znaš baš čekam frenda ili frendicu jer mi treba donijeti neznamnijasamkaj!” Ok moj odgovor je uvijek ma nema frke ma budemo jedan drugi puta taman tam do ljeta kad opet potrošačka groznica zavlada za morem. No vratimo se mi šoping maniji za Božić i Novu odnosno staru godinu. Odeš recimo u City centar i gledaš te unezvjerene face kako pogledavaju lijevo desno te u jednom trenu čuješ škripu kočnica te tresak kolica, naravno kao zadnji mulac se priključiš tome. Dok sam bio u braku a i danas kad imam najdražu tj. djevojku pored sebe kreneš unutra dok pored tebe tvoja bolja ili lošija polovica melje k`o navijena a ti u glavi čuješ (uuuaaaaaaeeeeeuuuuuuuuuu) jebote pa nisam znao da može toliko pričati a 5 godina smo u vezi.

Znaš treba nam to i to ali i ono te nebi trebalo zaboraviti ove, hmmm da draga imaš još što u glavi? Nemam trenutno ali sjetiti ću se (smješak kojim bi pola muškog City-a bacila na koljena) a ja obliven hladnim znojem računam grčevito koliko će nas (čitaj me) koštati? Iznos je tu negdje oko 2 – 3000 kn, ufff imam li uopće toliko novaca? Ma baš me briga kad dođem na blagajnu ak nemam bude moja draga vadila kaj joj treba a kaj ne.

Gledam ju a njoj osmjeh od uha do uha i cvijeta od sreće a kolica već kao da si u njih ubacio dva leša sve viri na sve strane, strašno idem tam dolje ima kikiriki pa si budem malo uzeo ak me nitko ne gleda. Malo dalje par bakče se oko kuglica za bor, Ona će njemu: – “Dragi mogli bi smo ove godine uzeti ove žute kuglice. On će: – “Ma daj prosim te pa imamo one kaj smo prošle godine kupili kod Peveca!” Ona će: – “Bože koji si ti škrtac pa u modi su ove zlatne a prošle godine su bile one šarene. Što će misliti susjedi o nama kada vide da na boru od 55 cm koji si btw ti birao jer nisi želio dati umjesto 80 kuna 120 prošlogodišnje kuglice. Dovoljno je kaj imamo rasvjetu na boru koju već odavno nitko ne koristi jer su odavno prešli na led lampice te su iz ekoloških razloga prestali koristiti minjonke. Ne da nas cijelo susjedstvo uočava u kući već pola naselja vidi sve kaj se događa u našem domu.” već je jako ljuta to rekla. On će: – “Da ženo ti si uvijek u pravu te se nadam da ću barem imati nekakve koristi od toga što ću udovoljiti tvojim željama no znam da ni pičke neću zbog toga vidjeti jer ćeš se ti pola noći diviti tim jebenim kuglicama.” reče i tutne kuglice u košaricu dok je ona za njime išla i (tralllllallllalaaalllaaa) kao navijena prigovarala.

Ufff baš mi je bilo žao dobrice (tak mu je lice zgledalo) sad ga je nadrapao. Dragi mogli bi svratiti do Zare da vidimo ti potkošulje i tako tome, hmmm ahmmm da draga?! Budemo uzeli ovo? Ne draga, jer veliki zeleni zec nam ne treba doma. – Kako da ne dragi pa uskoro je Uskrs! .. Ne draga još nije ni Božič došao. Gotova?! – Pa trebala bi još neke sitnice (bemti što sam ja skrivio #$%& već smo tu dva sata i znam na svakoj polici kaj je) no to možemo sutra i prekosutra (aha samo ako budeš sama išla). Sanjam lijepo se smjestiti u krevet pred telkm i držati kriglu pifkana u ruci te uživati u njegovom okusu a bauljanje po dučanima još uvijek traje i ne vide se naznake kraja istome.

Krenemo prema blagajnama a tamo valjda pola grada došlo kupovat. Gleda me čovjek iz reda do nas tak mrko: – “Hmmm stari kaj sam ti ja kriv da si tu!” Vjerujem da znam kaj sad razmišlja. “Kaj me pizdek koji k gledaš, pa nisam maneken! Jebo me patak ako jesi razmišljam, fakat bi mogao glumiti u bilo kojem filmu zajedno sa Bellom Lugossijem. Pored njega njegova supruga valjda, hmmm nije loše građena pošto krajičkom oka osmotrio da li me gleda ova moja i onaj pajac tamo. Ma ima ona lijepu guzu i cike za svoje godine sa smješkom u sebi a onda se okrenula i “uuuuu jebote” lupam hrkljuš. Ma Karla (mislim na Del Ponticu) ljepotice i cvijete divni. Oporavljam se od šoka burljajući po kolicima kao fol nekaj tražim. Ova moja nabacila pogled na policu sa omekšivačima te kao da je “Omađijana” ne skida pogled sa nje, no valjda je to fascinira. Uspjeli smo za pola sata dođi na blagajnu a blagajnica izvukla ispod pulta osmjeh broj 347 i ne skida ga sa lica kak Joker u Batmanu. Da nije slučajno kupila njegovu šminku pade mi misao dok tupopraznoglupi pogled nezainteresirano me pogleda i reče dvijelkckkcld. – “?!? Molim oprostite što ste rekli?” dvijččsajfčsjef. ?!?!?!? te pogled na display blagajne ahh 2.765 kn. – “Može karticom?” upitam. – Može! reče blagajnica. Frlj brlj mrlj i to je gotovo sav isrpljen i izmožden guram kolica do auta i jedva čekam da dođem doma i bacim se u vodoravan položaj. Što žene vide u višesatnom obilaženju trgovina još uvijek ne uspijevam dokučiti.

Ahh nema veze jer sutra je i tako Božić pa ne rade trgovine te ću uspjeti obnoviti energiju do ponovnog odlaska u šoping koji vjerujem će daleko kraće trajati. Najljepše je ipak to što je moja najdraža mene jako iznenadila darom koji mi je kupila. Pošto sam mjesec dana bez svog notebooka jer je na popravku nije mogla gledati moje tužno lice a i dojadio sam joj brate stalno moljakajući da mi na kratko posudi svoj laptop da mogu nešto vidjeti na netu ili obaviti stvari oko posla. Otišla je sama u trgovinu i uzela ono što sam gledao na netu tako da večeras pišem na novom notebooku no nedostaje mi moj MSI te jedva čekam da dođe sa popravka iza nove godine. Zbog svega toga, hvala najdraža i što bi ja bez tebe.

Ipak eto nas na Badnje veče, nešto prije deset (to je ono iz gornjeg djela uvoda priče). Planovi su obećavajući. Spremam nešto siće u jaknu, povučem još jedan debeli gutljaj pivkana i krenem pješice kod Veselog. Tamo je, kao i u svakoj drugoj lokalnoj birtiji, anualno kvartovsko okupljanje na kojem vidiš i sve one kretene koje inače ne vidiš. Zato planiram oko ponoći prebjeći u neku drugu birtiju, natrubiti se pifkana te opustit maksimalno od svih sranja koja sam doživio i proživio ove godine. Oko deset i petnaest ulijećem u birtiju poput obrušavajućeg Messerschmitta s nacrtanim iskeženim zubima odmah iza propelera, naliven kao ranjena divlja svinja. Svi me već čekaju. Ostalo nije dalje za oči i uši šire nacije.

Ovaj video spot je nastao sa svrhom da ukaze na to da SVI LJUDI ZASLUZUJU ZIVJETI ZIVOT DOSTOJAN COVJEKA.
To je zapravo 1. dio tj. 1. video spot… postoje razradjeni scenariji za jos dva dijela, tj. dva video spota ali trenutno nismo u financijskoj situaciju da ih u potpunosti realiziramo.
Ono sto je bitno naglasiti kod ovog video spota je da je namjera bila i da videospot svojom sokantnom pricom pomogne da svi shvatimo da nije rjesenje zakoraciti u ambis. Jasno je da bi se takvim potezom napravilo jos gore od ovog zla, koje koliko god lose izgledalo ne moze pobijediti osmjeh nase djece.

Malko sam se umorio od pisanja pa ću uzeti do Božića odmor kad ću vas sve ponovo podsjetiti na taj blagdan sa božičnom pričom i svemu vezanime uz taj blagdan a do tada ostanite mi lijepi i pametni.